2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Svi jezički znakovi (a riječi su jezički znakovi) sastoje se od dva dijela: jedan je označitelj, a drugi označeni.
Označitelj je izraz, spoljašnji izgled. Na primjer, "škola" je označitelj čije je značenje "mjesto gdje se uči".
Konkretno, ta riječ, «škola», ili označitelj, se odnosi na entitet. U ovim slučajevima, kao i u slučajevima u kojima se dati označitelj odnosi na kvalitet, radnju, koncept ili okolnost (kao što bi bilo, na primjer, u slučajevima "vješto", "komunikacija", "sloboda" ili "ozbiljno"), kaže se da ima leksičko značenje. Leksičko značenje će, dakle, biti tipično za imenice, kvalifikacione prideve, glagole i priloge. To je, bez sumnje, najpoznatiji tip značenja, iako nije jedini.
U bilo kom jeziku, zapravo, postoje riječi koje ne označavaju bića, radnje, kvalitete ili okolnosti. Ove vrste riječi imaju značenje koje nije leksičko, odnosno nije "definirano" u stilu rječnika, već je gramatičko. Ove vrste riječi su one koje djeluju unutar rečenica kao članci, determinativni pridjevi, veznici ili prijedlozi, dajući iskazu gramatičku vrijednost.
U drugom poretku stvari, značenja riječi mogu i dalje biti njihovaizvorna značenja, ili su možda promijenjena bilo kojom historijskom okolnošću. U tom smislu imamo riječi koje još uvijek zadržavaju svoje izvorno značenje, kao što je „umrijeti“, što znači, sada i uvijek, okončati život. Ove vrste riječi imaju, kako se kaže, pravo ili doslovno značenje.
Ali ista riječ je možda razvila nova značenja tokom vremena. Nastavljajući s prethodnim primjerom, riječ umrijeti može se koristiti u drugim kontekstima, na primjer kada se kaže "Fulanito je umirao od želje". U ovom slučaju ne mislimo na "okončati život", već na "biti anksiozan" ili "želeti duboko".
U suprotnom, riječi mogu imati denotativno ili konotativno značenje. Dakle, kada se riječ koristi da implicira njeno normalno, zajedničko značenje, koje razumiju svi govornici, kaže se da koriste denotativno značenje. Kada kažemo "zrak" da se odnosimo na kiseonik koji okružuje našu planetu, koristimo denotativno značenje.
Ali bismo mogli koristiti i riječ "vazduh" da, poetski, upućujemo na slobodu, ili prostor, ili sreću, da navedemo samo nekoliko primjera. U ovim slučajevima će kontekst, a ne jezički konsenzus, postati veoma važan, a riječ će početi koristiti konotativno značenje.
