2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Majke iz prošlosti nisu radile, radile su kućne poslove, kuhale i uvijek su nalazile vremena da u slobodno vrijeme rade nešto drugo što im je omogućavalo da ispolje svoju kreativnost.
Sada su bake i neke prabake, ali većina njih pripada generaciji majki koje nažalost nisu imale svoj život i kada stignu do starosti postaju težak teret za svoju djecu koja su uživala u njima kao djeca.
Sada je sasvim drugačije. Izuzetak od pravila su majke koje ne rade, a sve ostale imaju zanimanja, radno vrijeme; jedni su učitelji, drugi su učitelji, mnogi su profesionalci sa važnim obavezama, ali ne napuštaju svoju djecu zbog toga.
Najbolja stvar za njih kada majka nije tu je imati dobru zamjenu kod kuće. Nije da je obdanište ili jaslice štetno, nego da je uloga majke malo izgubljena jer je previše raširena među više ljudi.
Međutim, iako većina žena danas radi, iz nekog razloga skoro sve osjećaju neku vrstu krivice što su svoju djecu prepustili drugima.
Vjerovatno je da najveći osjećaj krivice pate oni koji su imali majke pored sebe dok su bili mali i, kao i obično, identificirali se s njima. Ali znamo da se i te majke osjećaju krivimada su ih vlastite majke ostavile na brigu drugih ljudi i da sada moraju ostaviti svoju djecu jer i oni rade.
Možda je još jedan razlog to što u društvu i dalje postoji očekivanje uloge da svaka majka ima suštinski zadatak brige o svojoj djeci.
Nema sumnje da su djeca sa kojom su najbolji uz majku, ali život se promijenio, žene uče, diplomiraju nakon mnogo truda, udaju se i kad dobiju titulu bilo bi jako frustrirajuće pretvarati se da im ne smeta da ostanu kod kuće.
Društvene promjene zahtijevaju psihološke promjene. Savremeni zahtjevi za životom su veći. Za život je potrebno više stvari, više udobnosti, pogodnosti, auto, možda putovanje, da se vidi svijet, da se za ogromnu većinu imaju prilike koje prije nisu postojale.
A televizija se brine da pokaže sve stvari koje se gube onim ženama koje su odlučile da ne izađu na posao da ostanu sa svojom djecom.
Ali život je dug i mnoge stvari se dešavaju. Dečaci odrastu, ubrzo napuštaju kuću, a ona koja ostane sama je majka, bez mnogo posla, sa vrlo malo želje u svojim godinama da razvije projekat i skoro ništa da kaže svom mužu koji jedva da je nema ni vremena ni volje da sluša njihove pretenzije.
Budući da je teško ući u radni vek nakon mnogo godina, regruteri diskriminišu po godinama, polu, specifičnoj težini i takođe smatraju da je titula sa dugogodišnjom antikom praktično zastarela.
I bolje da uzmu mladu djevojku koja čeka napolju, koja iako nema titulu i napola je neupućena, nove je krvi, a i jako lijepa, poput cvijeta koji će krasiti kancelariju i svima podići raspoloženje.
I u tom trenutku jedna od onih majki koje su odlučile da sve te godine posvete svojoj djeci počinje da se pita: zašto je prestala raditi kad su se rodila i da li je postupila ispravno, samo da ne osjećati se krivim, ostavljajući kao mlad njegov projekat.
Ali postoji srednji put u životu, onaj koji je tako teško pratiti jer zahtijeva traženje kompatibilnosti u stvarima koje je jedva imaju. Radi ono što voli i ispunjava svoje obaveze prema svojoj djeci, čak i ako joj za to treba puno vremena. Ali nećete ostati ljuti ili osjećaji krivice, a to će dodati puno dodatne energije vašem poduhvatu.
U konačnici je pitanje ravnomjerne podjele vremena.
Mi smo rođeni sa krivicom, bilo zbog istočnog greha ili karme, zavisi od toga u šta verujemo, ali istina je da smo rođeni nesavršeni, a razlika između nas je u tome kako se nosimo sa tim.
