2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Sveto pismo, pored svog doslovnog značenja, izražava psihološke karakteristike.
Svi znamo da forma naše kaligrafije može biti vrlo eksplicitna o našoj unutrašnjosti, odnosno može reći mnogo stvari o nama. To je ono čime se bavi grafologija, a to je umjetnost opisivanja karaktera kroz posebnosti slova.
Posao grafologa smatra se veoma korisnim u pravnim stvarima i često je potreban u sudskim istragama.
Ali raspoloženja i druge crte ličnosti se takođe mogu zaključiti iz oblika znakova, riječi i samog teksta.
U psihologiji se koristi test koji se sastoji od napisa kratke biografije kako bi se procijenilo ono što pacijent smatra najrelevantnijim u njegovom životu i kako to izražava. Sa ovim jednostavnim instrumentom, mnogi podaci koji se odnose na pacijenta mogu se izdvojiti.
Da bi verbalizovao ideju, a još više da bi je zapisao, mozak izvodi veoma složene operacije jer treba da kodira misli u reči. Neki ljudi s ozljedama mozga ne mogu precizno artikulirati riječi jer su područja mozga koja obavljaju ove funkcije ugrožena.
Um mora prevoditi koristeći razumljive znakove da bi mogao govoriti i pisati, i razumjeti druge koje imadekodirati te iste znakove.
Znakovi su simboli koji predstavljaju ideje. Međutim, ideja se teško može vjerno izraziti takvom kakva jeste, kako usmeno tako i pismeno, jer ne zavisi samo od znakova koje se koristi, već i od tumačenja onoga koji sluša ili čita, a koje će biti predmet njihova vlastita vizija svijeta.
S druge strane, takođe nam je teško da razumemo tačno ideju drugog kada nam govori ili piše jer ono što misli uvek prevazilazi njegove reči čak i ako ima najbolju nameru da komunicira to.
Vidimo koliko je teško verno komunicirati jezikom ili pisanjem čak i ako jezik koristimo na najispravniji mogući način i imamo sve što možemo.
Da bi se ljudska komunikacija dodatno zakomplikovala, jezici su živa stvarnost kao i oni koji ih govore, stoga se trajno mijenjaju.
Još jedan element koji stvara smetnje u porukama je činjenica da mladi ljudi imaju tendenciju da usvajaju različite načine govora i pisanja kako bi se razlikovali, jer kao i svaka grupa imaju svoj vlastiti kod za komunikaciju, što predstavlja još jedan element za definiraj svoje članstvo.
Moje iskustvo u ovom mediju mi omogućava da svakodnevno primam pisane komentare mladih ljudi; i bio sam u mogućnosti da uočim da postoji veoma značajan odnos između načina pisanja i raspoloženja pisca.
Općenito, pokazuju veće poteškoće u jasnim izražavanjukada govore o iskustvima koja izazivaju anksioznost ili tjeskobu, primijetivši da kada se nekom drugom prilikom vrate da pišu naizgled smireniji, to rade na drugačiji, jasniji i precizniji način.
Mislim da unutrašnji sukobi i strahovi uzrokuju više poremećaja nego što mislimo. Mentalna konfuzija se ne prevodi samo u naš način govora već i u naš način pisanja, koji može biti kontradiktoran, pa čak i haotičan.
Ovo se također odnosi na neuspjehe na ispitima koji ponekad zavise isključivo od poteškoća u izražavanju znanja dok ste u stanju napetosti.
Ali u tom smislu, postoji još jedan neemocionalni aspekt koji potkopava poteškoće u jasnom izražavanju u pisanom obliku, a to je nedostatak dovoljnog vokabulara.
Jedina laka i efikasna tehnika za povećanje našeg vokabulara je čitanje i ako je moguće naglas, pokušavajući da ugradimo nove oblike izražavanja kako ih upoznajemo.
Pogreške koje mladi ljudi imaju, smatram to više emotivnim problemom nego neznanjem. Pretpostavljam da je to pobuna protiv ustaljenih pravila, za koja mnogi pretpostavljaju da su proizvoljna, ali koja su nametnuta konvencijom s jedinom svrhom da se jednog dana konačno razumijemo.
