2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Svi možemo imati svoje trenutke lošeg raspoloženja koji se smatraju potpuno normalnim, sve dok to nije uobičajeno ponašanje.
Ako se loš humor trajno ugradi u naše ponašanje i počne biti nešto više od posredne prirode, trebali bismo znati uzroke i učiniti nešto po tom pitanju.
Raspoloženje karakterizira sagledavanje negativne strane stvari, na primjer uvijek vidjeti čašu kao polupraznu umjesto napola punu.
Ovaj način postojanja može, ali ne mora imati razloge koji ga generišu. Da ih ima, najbolje ih je pokušati otkriti kako bi se modificirale posljedice koje mogu izazvati u međuljudskim odnosima i vlastitom razvoju.
S druge strane, to ukazuje na ličnost sa određenom depresivnom sklonošću, pogoršanu određenim životnim situacijama koje iz nekog razloga ne može da reši.
Činjenica je da gotovo svi moramo proći kroz probleme koji nam uzrokuju patnju. Pitanje nije toliko riješiti ih koliko ih upoznati i naučiti živjeti s njima što je moguće bolje.
Svaki problem može imati rješenje, ali ponekad to rješenje kasnije postane još jedan još ozbiljniji problem; stoga je neophodno prihvatiti da ćemo se na kraju morati suočiti sa padovima i razočarenjima koje ove situacije ne mogu donijeti.
Ponekad probleme nazivamo određenim životnim izazovimanameće nam se i da nisu ništa drugo do prilike da se razvijamo i da ne zaglavimo.
Drugi put uobičajene životne situacije nazivamo problemima, dajući im tragičnu konotaciju koju ne bi zaslužili kada bismo prihvatili da su neizbježne.
Ali većinu vremena raspoloženi nemaju mnogo razloga za svoje raspoloženje.
Kompanija ih nervira, ali sa druge strane se žale jer su sami, dosađuju im se ali nemaju inicijativu, žive pričajući svoje probleme ali ne umeju da slušaju druge, kritikuju sve jer vide trun u oku tuđin, ali ne i greda u svom; nezadovoljni su vladom, porodicom, radom i naravno sve vide crno.
Oni su uglavnom vječno nezadovoljni, netolerantni i individualistički ljudi koji nikako ne mogu biti sretni i koji svojim lošim raspoloženjem kanališu svoju negativnu energiju uzrokovanu emocionalnom neravnotežom i to su pretvorili u naviku.
S ovim ljudima je veoma teško izaći na kraj jer misle da su uvijek u pravu. Imaju pesimističan pogled na svijet i potpuno su uvjereni da smo svi na ivici ponora, da se približava Apokalipsa i da je svaki pokušaj da je spriječe beskoristan.
Za njih će sve eksplodirati i samo je pitanje čekanja da neko povuče detonator.
Sigmund Freud bi rekao da je loš humor simptom potiskivanja seksualnog libida, koji se ne odnosi uvijek na genitalije, već na svu seksualnostshvaćeni kao životni instinkt, nesposobnost da se izraze da kreativno učestvuju u društvenom okruženju. Psihoanaliza bi mogla dozvoliti da se trauma otkrije, koja bi, jednom svjesna, pomogla pravilno kanalizirati potisnute.
Drugi izvori bi to nazvali egzistencijalnom prazninom ili nesposobnošću prilagođavanja promjenama i rastu, a terapija iz ovog pristupa mogla bi pomoći u promjeni percepcije i sagledavanju stvarnosti iz šire perspektive.
Dok bi za bihevioriste to bilo stečeno stanje koje se mora odučiti da bi se steklo nova, prilagodljivija.
Loš humor je karakterna mana koja proizvodi sukobe u odnosima, porodične nesloge i nesreću, a najgora stvar u ovom načinu postojanja je što je zarazan.
