2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Smrt je nešto o čemu se ne govori. Tabu za mnoge, koji to poriču u želji da žive zauvek. Postoje ljudi koji žele da budu smrznuti kada umru da bi preživjeli kada postoji lijek za bolesti od kojih pate. Ali mislim da je to beskorisno, jer ako se duša ne izliječi, vjerovatno će se razboljeti od nečeg drugog; i najgore od svega je to što nakon toliko vremena neće poznavati nikoga.
Lično ne žurim da umrem, ali sam postigao izvjesno prihvaćanje koje mi omogućava da živim mnogo bolje nego prije, a naravno ni ja nisam želio da čujem za to.
Uvjeren sam da je smrt isto što i život, ali bolja, jer vjerujem da um postaje čista misao. Stoga ćemo biti tamo gdje svi žele biti, svom dušom. Ko želi da se vrati na ovu zemlju vratiće se, ko želi da bude na nebu, to će i postići, a ko želi da se večno odmara, to će učiniti.
Zato što se ništa ne završava u svemiru koji je vječan kao mi, sigurno ćemo negdje i dalje postojati.
Ali znamo da mnogi, koji još nisu umrli, žele osigurati dovoljno udobnosti svojim leševima na ovoj zemlji, pa kupuju parcele u prekrasnim šumovitim mjestima kako bi mogli vidjeti korijenje odozdo.
Moramo priznati da nije isto otići na groblje Chacarita, koje nas deprimira, nego na Recoletu, koja je gotovo muzej, a usputmožemo ostati na ručku ispred, to je odlično.
Parcele na baštenskom groblju su takođe veoma tražene, od onih koje vrve u Pilaru, gde uprkos bolu odsutnih, pejzaž čini da se osećamo srećnim i okruženim ljudima poput njih.
Nije neuobičajeno čuti za porodice koje iznajmljuju dobro lociran trezor na neko vrijeme kako bi izgledale dobro sa svojim prijateljima, jer nije stvar u vjerovanju da pokojnik nije imao gdje pasti.
Tačno je da je sve ovo o smrti smiješno, jer smo tašti i nakon smrti.
Orijentalci vjeruju da je trenutak smrti čak ugodniji od orgazma. Dobro će doći za više od jednog jer možda na svijetu nisu imali toliko prilika i onda bi mogli pomisliti da je vrijedilo umrijeti samo zbog toga.
Borhes, koji je bio genije, kada je već bio veoma star i bolestan, novinar ga je pitao šta misli o smrti. Odgovorio je "konačno nešto novo" dok se činilo da to gleda, a da to nije vidio.
Svi želimo da nas se sećaju kad nas ne bude, da nas ne zaborave oni koji su još živi, kao da nam je toliko stalo kada smo mrtvi.
Toliko smo vezani za svjetovne stvari da ne možemo s našim genijem i želimo otići na drugi svijet ostavljajući poruke tako da oni koji ostanu i dalje mogu raditi ono što želimo nakon smrti..
Umjesto da konačno vidimo nešto novo i konačno se oslobodimo tijela, namjeravamo nastaviti čak i ako se udavimo, plivajući u ovomeocean.
