General Models Acid – Base

General Models Acid – Base
General Models Acid – Base
Anonim

Danas postoje različite definicije kiselina i baza, među kojima se ističu 3. Za njih je zadužen švedski hemičar August Svante Arrhenius 1884; Dancu Johanesu Nicolausu Bronstedu i Englezu Thomasu Martinu Lowryju 1923. (koji rade nezavisno jedan od drugog) i treći američki hemijski fizičar Gilbert Newton Lewis (1875. – 1946.) takođe 1923. godine, kada je objavljena njegova knjiga „Valensija i struktura atoma i molekula” gdje izlaže svoju definiciju kiselina i baza.

slika
slika

Arrhenius definicija:

  • An ACID je supstanca koja, kada se doda u vodu, proizvodi H jone3O+ (hidron) ili, pojednostavljeno, H+ (proton, vodonik)
  • A BAZA je supstanca koja, kada se doda u vodu, proizvodi OH jone (hidroksili)

Kao što imamo, sumporna kiselina (H2SO4 – prisutna u automobilskim akumulatorima), sirćetna kiselina (CH3COOH – sirće), limunska kiselina (HOOCCH2C(OH)COOHCH2COOH – limun, narandža …) ugljična kiselina (H2CO3 – coca-cola) su kiseline kao što pokazuju sljedeće reakcije

(eq. 1)=H2SO4(aq) ´´´´´´ > HSO4(aq) + H+ (aq)

(eq. 2)=CH3COOH (aq) ´´´´´´> CH3COO (aq)+ H+ (aq)

(eq. 3)=HO2CCH2COHCO2HCH 2CO2H(aq) ´´´´´´ > HO2CCH2COHCO2HCH2COO(aq) + H+ (aq)

(eq. 4) =H2CO3(aq) ´´´´´´> HCO3(aq)+ H+ (aq)

Imamo natrijum hidroksid (NaOH-kaustična soda), amonijum hidroksid (NH4OH) i magnezijum hidroksid (Mg(OH)2– antacidi) koji su baze.

(eq. 5)=NaOH(aq) ´´´´´´ > Na+ (aq) + OH(aq)

(eq. 6)=NH4OH(aq) ´´´´´´ > NH 4+(aq) + OH(aq)

(eq. 7)=Mg(OH)2(aq) ´´´´´´ > Mg 2+(aq) + 2OH–(aq)

Ovaj model ima nedostatak. To drastično ograničava broj reakcija koje se smatraju kiselo-baznim.

Tokom godina, predloženi su i drugi modeli, kao što je model Bronsted-Lowryja, koji definira acidobaznu reakciju kao onu u kojoj postoji prijenos protona s jedne vrste na drugu.

  • ACID je vrsta koja oslobađa ili donira H+ jon, i
  • BASE je onaj koji prihvata (ili prima) ovaj jon.

Kao primjer pogledajmosljedeće reakcije:

(eq. 8)=HCl(aq) ´´´´´´ > H +(aq) + Cl–(aq)

Očigledno, nema nikoga ko bi primio H+ donirao HCl. Ali receptor postoji i to je voda u kojoj je HCl otopljen.

(eq. 9)=HCl(aq) + H2O ´´´´´´ > H3O+(aq) + Cl-(aq)

Ovdje voda djeluje kao baza prema ovom modelu. Objašnjavajući to bolje, Arrheniusovim modelom, njegovu jonizaciju u vodi. Sada da vidimo reakciju:

(eq. 10)=HCO-3(aq) + H2O ´´´´´´ > H2CO3(aq) + OH-(aq)

Ovde bikarbonatni jon prima H+iz vode (i voda deluje kao kiselina). Tačna je i sljedeća reakcija:

(eq. 11)=HCO-3(aq) + H2O ´´´´´´ > CO32-(aq) + H3O+(aq)

Prema predstavljenim jednadžbama, voda može djelovati i kao baza i kao kiselina.

(eq. 12)=H2O + H2O ´´ ´´´´ > H3O+ + OH

Sada možemo razumjeti ionizaciju vode kada proučavamo Ph, zar ne?

U ovim gore opisanim reakcijama možete primijetiti hemijske vrste koje se razlikuju samo za jednu H+. Ove vrste nazivamo konjugiranim kiselinsko-baznim parovima.

Vrste nastale od kiseline gubitkom vodikovog jona nazivaju se konjugirana baza te kiseline. Već onaj formiran iz baze dobitkom odion vodonika je konjugirana kiselina te baze, ovako:

(eq. 13)=Primjer: HCl(aq) + NH3(aq)´´´´´´ > NH4+(aq) + Cl–(aq)

slika
slika

Izgleda dobro da Bronsted-Lowry model proširuje Arrheniusov model, međutim, on je ograničen u važnim aspektima. Primjenjuje se samo na reakcije koje uključuju prijenos vodikovih jona. Da bi vrsta bila definirana kao kiselina u ovom modelu, ona mora sadržavati najmanje jedan atom vodika koji se jonizuje.

Već treći model, Lewisov model, uklanja ovo ograničenje:

  • Acid je vrsta koja prihvata par elektrona u datoj reakciji.
  • Baza je vrsta koja donira ovaj par elektrona.

Sa strukturalne tačke gledišta, koncept Lewisove osnove ne razlikuje se mnogo od prethodnog koncepta. Da bi vrsta primila ion vodonika (baza B-L) mora posjedovati barem jedan par slobodnih elektrona. Na primjer:

:PH3 / :NH3/ H2Ö: /:¨F: – može primiti H +, formiranje

PH4+ / NH4+/ H3O+ / HF

Tada Lewisov koncept ne mijenja značajno broj vrsta koje se ponašaju kao baze. U međuvremenu, koncept kiseline značajno povećava broj vrsta sa ovom karakteristikom. Supstance kojeprihvatiti par elektrona može biti jon vodonika, pozitivno nabijeni metal, molekula sa nepotpunim oktetom…

(eq. 14)=H+ + H2O: ´´ ´´´´ > H3O+

(eq. 15)=Zn2+ + 4:NH3(aq) ´´´´´´ > Zn(NH3)42+

(eq. 16)=BF3 +:NH3 ´´´ ´´´ > F3B-NH3

slika
slika

Acid-bazne karakteristike prodaje

Bazna svojstva soli zavise od ponašanja njenih jona. Neki joni nemaju uticaja na koncentraciju H+ u rastvoru. Takvi ioni se nazivaju neutralnim. Međutim, drugi ioni su sposobni da variraju koncentraciju H+ na više ili manje od 10-7 M (vrijednost za koju je otopina neutralna na 25 ºC).

Neutralni joni su oni koji su izvedeni iz jakih kiselina i baza, kao što su Cl, NO3, ClO4, Li+, Na+, K+. Jaka kiselina (ili baza) ionizira prema reakciji:

HA ´´´´´´ > H+ + A

BOH ´´´´´´ > B+ + OH

Trend obrnutog smjera ovih reakcija je vrlo, vrlo nizak. To jest, oni, kada su u rastvoru, nemaju tendenciju da se kombinuju sa H+ ili OH–.

To su osnovni anjoniod slabih kiselina (zašto nema baznih katjona?). Slaba kiselina ima sljedeću jednačinu:

slika
slika

Ravnoteža ove reakcije je pomaknuta ulijevo. Zatim, anion A dodat u otopinu će težiti da se kombinuje sa H+ jonima, čineći medij sa većom količinom O H– (osnovni). Joni kiseline su svi kationi, sa izuzetkom alkalijskih i nekih zemnoalkalnih i polikiselinskih anjona) 1. jonizacija).

Ukratko

Popularna tema