
2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Danas postoje različite definicije kiselina i baza, među kojima se ističu 3. Za njih je zadužen švedski hemičar August Svante Arrhenius 1884; Dancu Johanesu Nicolausu Bronstedu i Englezu Thomasu Martinu Lowryju 1923. (koji rade nezavisno jedan od drugog) i treći američki hemijski fizičar Gilbert Newton Lewis (1875. – 1946.) takođe 1923. godine, kada je objavljena njegova knjiga „Valensija i struktura atoma i molekula” gdje izlaže svoju definiciju kiselina i baza.

Arrhenius definicija:
- An ACID je supstanca koja, kada se doda u vodu, proizvodi H jone3O+ (hidron) ili, pojednostavljeno, H+ (proton, vodonik)
- A BAZA je supstanca koja, kada se doda u vodu, proizvodi OH jone – (hidroksili)
Kao što imamo, sumporna kiselina (H2SO4 – prisutna u automobilskim akumulatorima), sirćetna kiselina (CH3COOH – sirće), limunska kiselina (HOOCCH2C(OH)COOHCH2COOH – limun, narandža …) ugljična kiselina (H2CO3 – coca-cola) su kiseline kao što pokazuju sljedeće reakcije
(eq. 1)=H2SO4(aq) ´´´´´´ > HSO4–(aq) + H+ (aq)
(eq. 2)=CH3COOH (aq) ´´´´´´> CH3COO –(aq)+ H+ (aq)
(eq. 3)=HO2CCH2COHCO2HCH 2CO2H(aq) ´´´´´´ > HO2CCH2COHCO2HCH2COO– (aq) + H+ (aq)
(eq. 4) =H2CO3(aq) ´´´´´´> HCO3–(aq)+ H+ (aq)
Imamo natrijum hidroksid (NaOH-kaustična soda), amonijum hidroksid (NH4OH) i magnezijum hidroksid (Mg(OH)2– antacidi) koji su baze.
(eq. 5)=NaOH(aq) ´´´´´´ > Na+ (aq) + OH–(aq)
(eq. 6)=NH4OH(aq) ´´´´´´ > NH 4+(aq) + OH–(aq)
(eq. 7)=Mg(OH)2(aq) ´´´´´´ > Mg 2+(aq) + 2OH–(aq)
Ovaj model ima nedostatak. To drastično ograničava broj reakcija koje se smatraju kiselo-baznim.
Tokom godina, predloženi su i drugi modeli, kao što je model Bronsted-Lowryja, koji definira acidobaznu reakciju kao onu u kojoj postoji prijenos protona s jedne vrste na drugu.
- ACID je vrsta koja oslobađa ili donira H+ jon, i
- BASE je onaj koji prihvata (ili prima) ovaj jon.
Kao primjer pogledajmosljedeće reakcije:
(eq. 8)=HCl(aq) ´´´´´´ > H +(aq) + Cl–(aq)
Očigledno, nema nikoga ko bi primio H+ donirao HCl. Ali receptor postoji i to je voda u kojoj je HCl otopljen.
(eq. 9)=HCl(aq) + H2O ´´´´´´ > H3O+(aq) + Cl-(aq)
Ovdje voda djeluje kao baza prema ovom modelu. Objašnjavajući to bolje, Arrheniusovim modelom, njegovu jonizaciju u vodi. Sada da vidimo reakciju:
(eq. 10)=HCO-3(aq) + H2O ´´´´´´ > H2CO3(aq) + OH-(aq)
Ovde bikarbonatni jon prima H+iz vode (i voda deluje kao kiselina). Tačna je i sljedeća reakcija:
(eq. 11)=HCO-3(aq) + H2O ´´´´´´ > CO32-(aq) + H3O+(aq)
Prema predstavljenim jednadžbama, voda može djelovati i kao baza i kao kiselina.
(eq. 12)=H2O + H2O ´´ ´´´´ > H3O+ + OH–
Sada možemo razumjeti ionizaciju vode kada proučavamo Ph, zar ne?
U ovim gore opisanim reakcijama možete primijetiti hemijske vrste koje se razlikuju samo za jednu H+. Ove vrste nazivamo konjugiranim kiselinsko-baznim parovima.
Vrste nastale od kiseline gubitkom vodikovog jona nazivaju se konjugirana baza te kiseline. Već onaj formiran iz baze dobitkom odion vodonika je konjugirana kiselina te baze, ovako:
(eq. 13)=Primjer: HCl(aq) + NH3(aq)´´´´´´ > NH4+(aq) + Cl–(aq)

Izgleda dobro da Bronsted-Lowry model proširuje Arrheniusov model, međutim, on je ograničen u važnim aspektima. Primjenjuje se samo na reakcije koje uključuju prijenos vodikovih jona. Da bi vrsta bila definirana kao kiselina u ovom modelu, ona mora sadržavati najmanje jedan atom vodika koji se jonizuje.
Već treći model, Lewisov model, uklanja ovo ograničenje:
- Acid je vrsta koja prihvata par elektrona u datoj reakciji.
- Baza je vrsta koja donira ovaj par elektrona.
Sa strukturalne tačke gledišta, koncept Lewisove osnove ne razlikuje se mnogo od prethodnog koncepta. Da bi vrsta primila ion vodonika (baza B-L) mora posjedovati barem jedan par slobodnih elektrona. Na primjer:
:PH3 / :NH3/ H2Ö: /:¨F: – može primiti H +, formiranje
PH4+ / NH4+/ H3O+ / HF
Tada Lewisov koncept ne mijenja značajno broj vrsta koje se ponašaju kao baze. U međuvremenu, koncept kiseline značajno povećava broj vrsta sa ovom karakteristikom. Supstance kojeprihvatiti par elektrona može biti jon vodonika, pozitivno nabijeni metal, molekula sa nepotpunim oktetom…
(eq. 14)=H+ + H2O: ´´ ´´´´ > H3O+
(eq. 15)=Zn2+ + 4:NH3(aq) ´´´´´´ > Zn(NH3)42+
(eq. 16)=BF3 +:NH3 ´´´ ´´´ > F3B-NH3

Acid-bazne karakteristike prodaje
Bazna svojstva soli zavise od ponašanja njenih jona. Neki joni nemaju uticaja na koncentraciju H+ u rastvoru. Takvi ioni se nazivaju neutralnim. Međutim, drugi ioni su sposobni da variraju koncentraciju H+ na više ili manje od 10-7 M (vrijednost za koju je otopina neutralna na 25 ºC).
Neutralni joni su oni koji su izvedeni iz jakih kiselina i baza, kao što su Cl–, NO3–, ClO4–, Li+, Na+, K+. Jaka kiselina (ili baza) ionizira prema reakciji:
HA ´´´´´´ > H+ + A–
BOH ´´´´´´ > B+ + OH–
Trend obrnutog smjera ovih reakcija je vrlo, vrlo nizak. To jest, oni, kada su u rastvoru, nemaju tendenciju da se kombinuju sa H+ ili OH–.
To su osnovni anjoniod slabih kiselina (zašto nema baznih katjona?). Slaba kiselina ima sljedeću jednačinu:

Ravnoteža ove reakcije je pomaknuta ulijevo. Zatim, anion A– dodat u otopinu će težiti da se kombinuje sa H+ jonima, čineći medij sa većom količinom O H– (osnovni). Joni kiseline su svi kationi, sa izuzetkom alkalijskih i nekih zemnoalkalnih i polikiselinskih anjona) 1. jonizacija).
Ukratko