
2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Ustav Sparte, Velika Retra, jedan od prvih nepisanih zakona čovječanstva, očigledno je djelo lika obavijenog legendom, po imenu Likurg, neumornog putnika (koji je obišao Krit i Egipat) koji će biti spartanski regent, svog nećaka, koji zbog svoje mladosti nije mogao da preuzme za kralja.
Potreba za sastavljanjem normi (običaja) na snazi postala je neophodna nakon invazije Dorijana. Privremeno ga možemo smestiti u 8. vek pre Hrista, a Likurg bi bio inspirisan indikacijama dobijenim iz Delfskog proročišta.

Spartanski građani zakleli su se da će poštovati pravila Likurga sve dok se on ne vrati iz penzije u mesto blizu Delfa, odakle se nikada nije vratio (Legenda kaže da je sebi oduzeo život, kako bi se njegovi zakoni ovekovečili) i za to je Velika Retra, održavana tokom nekoliko vekova.
Istorijski kontekst se nalazi na kraju prvog rata protiv Mesenaca (743. pne-724. pne), naroda koji živi na periferiji Peloponeza, koji je, u svojoj borbi protiv Sparte, izgubio u ovom prvom prilika, teritorijalno proširenje, ostavljajući Meseniju u rukama Sparte tokom druge konfrontacije (685. pne – 668. pne). Poraženim i porobljenim Mesenjanima je bio potreban skup pravila za njihov prijem u spartansko društvo, kao heloti, i da osiguraju da se ne pobune. U tu svrhu dali su snagu ivlast nad spartanskim građanima, kojima je dat jednak tretman pred zakonom, u visoko militariziranom društvu.
Spartansko društvo je razlikovalo građane ili Spartance, posvećene vojnim zadacima; od Periecosa, pripadnika stanovništva koje su osvojili Dorijanci, smještenog na sjeveru Lakonije, koji nisu imali politička prava, nisu služili vojsku, bili su slobodni ljudi, koji nisu plaćali ni poreze, a bili su zemljoradnici, zanatlije ili trgovci. Oni su takođe bili u mnogo nižem stepenu, heloti, koji su bili podložni spartanskoj državi, pošto su bili državni službenici, i zarobljeni u ratu. S njima se postupalo surovo, ali im nije oduzeta imovina. Bili su posvećeni poljoprivredi i mogli su zadržati dio usjeva, nakon što su odbili ono što su morali dati, kao danak, vlasniku zemlje.
U vrijeme Likurga, dva kralja, iz različitih dinastija, koji su jedni drugima ograničavali moć, postepeno su izgubili mnoge sposobnosti, a uz njih se pojavilo i pet efora, kojima su kraljevi delegirali funkcije. Prvo su kraljevi imenovali efore, ali je kasnije to uradio savet staraca ili Gerusija, sastavljen od dvadeset osam članova čija je pozicija bila doživotna.
Prije efora, kraljevi su se zakleli da će obavljati svoje funkcije legalno. Efori su, čak i zbog toga što su vidjeli znakove na nebu, zapažanja koja su pravili svakih devet godina (kao što je gledanje zvijezde lutalice) mogla suspendirati monarhe, jer je to bila pretpostavkasvetogrđe.
Uprkos činjenici da su gubili vlast, kraljevska vlast je živjela u raskoši, zahvaljujući zakupu zemlje Krune, koju su dali periecosima, primajući također trećinu ratnog plijena i dio meso zaklanih životinja. Njihove sahrane su proslavljene uz mnoge počasti, uz opštu žalost koja je trajala osamnaest dana.
Efori su, osim što su kontrolirali kraljeve, čuvali privatni život, kako bi održali usklađenost sa rigoroznom tradicijom, bili su direktori javnog morala, progonili građane i periecose i helote. Periecosi su mogli biti osuđeni bez suđenja, a heloti su bili izloženi stalnom zlostavljanju.
U Apelu ili skupštini građana, koja se sastajala svake godine, kojom su predsjedali prvo kraljevi, a zatim efori, učestvovalo je više od trideset građana. Tamo su glasali aklamacijom i bez razmatranja. Pitanja kojima se Gerusia već bavila, pitanja vanjske politike ili imenovanje sudija su riješena.
Spartanski ustav, imao je vrlinu da posija sjeme građanske jednakosti, iskorijeni luksuz i ambiciju, izvršivši novu raspodjelu zemlje među građanima, uklonivši privilegije. Podijelio je zemlju na devet parcela, dajući po jednu svakom građaninu, što je bilo devet hiljada.
Javni stolovi za hranu, natjerali su građane da dijele istu hranu, uz doprinose svakog, okupljajući po petnaest ljudi po stolu, koji su služili heloti. Odjeća im je također odgovarala, poštoSpartanci su imali dugu kosu i nosili crvenu haljinu.
Život je bio strog i usmjeren na vojnu obuku. Djeca od sedam godina su poučavana, daleko od porodice, u komuni, strogom korištenju oružja, a slabi i deformisani su žrtvovani pri rođenju. U dobi od 60 godina, nakon služenja rata, građani su postali dio Gerusije.
Krađa nije kažnjena spartanskim ustavom, a mogli su se braniti udarcima. Sa 21 godinom završio je vojnu obuku koja je krunisana odlaskom u planine i povratkom sa lešom helota.
Žene, koje su takođe trenirale fizički, mogle su da se udaju sa 12 godina i bile su obučene za to (iako je realnost bila da su se udavale sa otprilike 20 godina) ali je zajednički život uglavnom bio samo noću, pošto su se ljudi tokom dana vojnički obučavali, dozvoljavajući sebi da počine preljubu, ako je trebalo da rađaju jaku decu da služe Sparti.