2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Invazija na Irak odigrala se 19. marta i 1. maja 2003. Sjedinjene Države su bile zemlja koja je promovirala invaziju, uz podršku Austrije, Poljske i Danske, uglavnom. Ova invazija je započela Rat u Iraku. Uzroci ove erupcije, tako kontroverzne i odbačene od strane velikog dijela svijeta, bili su iračko razoružanje, oslobađanje društva koje je ugnjetavao njegov vođa Sadam Husein, koji je također bio optužen za podršku i promoviranje terorizma.
S druge strane, unilateralizam sa kojim je američka vlada djelovala značio je kršenje poretka nametnutog nakon Drugog svjetskog rata i lom između velikih sila, koje su se izjasnile protiv invazije. Nacije poput Francuske, Belgije, Njemačke, Rusije, itd., nisu podržale ovu proceduru, dok su Ujedinjeno Kraljevstvo, Španija i Portugal otvoreno podržavale Sjedinjene Države, osim gore navedenih zemalja koje su formirale koaliciju.
Već nekoliko puta citiran od strane Busha (sin), Irak, član Osovine zla koju je predložio američki predsjednik, predstavljao je globalnu opasnost, kao akter terorizma i zbog svog ratobornog kapaciteta, koji, kada je sukob počeo, nije mogao pokušati. Istina je da je nakon 1991. godine situacija u Iraku narušena nametima UN-a po planu "Nafta za hranu", odnosno dozvola za eksploatacijunjegove naftne bušotine čiji bi prihodi išli za kupovinu hrane i lijekova, ekonomska blokada usmjerena na slabljenje mogućnosti ponovnog naoružavanja.
Međutim, azijska zemlja je odbila da dozvoli inspektorima Ujedinjenih nacija da uđu zbog sumnje u špijunažu; odbijanje koje je sjeverna zemlja iskoristila da opravda invaziju.
Najkritičniji stavovi u vezi sa stvarnim ciljevima invazije ističu da su motivacije iza javno izrečenih ciljeva bile naftne bušotine i želja Sjedinjenih Država da posjeduju svoju kontrolu, a na štetu Evropske unije.
Suočena sa odbijanjem UN-a i gore pomenutih zemalja, snažno dovedena u pitanje međunarodnim pravom, invazija na Irak dovela je zemlju u situaciju krajnjeg očaja, gde je reakcija bila samo defanzivna. Isto tako, za Zapad je to značilo ogromnu količinu ekonomskih resursa, budući da je rat trajao duže nego što se očekivalo, preživjevši isto Sadam Husein, pogubljen 30. decembra 2006. godine, nakon suđenja dvojici godine koje su mu pripisivale sljedeće optužbe: zločine protiv čovječnosti (ubistvo 148 šiita 1982.), hemijski napad u iransko-iračkom ratu (1988.) i invaziju na Kuvajt.
Iračko narodno nezadovoljstvo protiv Sjedinjenih Država izazvalo je građanski rat i akcije kurdskog otpora, što je dovelo do postepenog povlačenja trupa od strane zemalja koje su sarađivale od početka.
Uprkos izborima 2005. godine, pokušaj uspostavljanja vladavine prava je teško konsolidirati zbog vjerskih i političkih razlika sadržanih u azijskoj zemlji između Kurda, šiita i vladajuće sunitske klase.
Prva mjera koju su usvojile Sjedinjene Države, nakon što je invazija bila konsolidirana, bila je reorganizacija vojske i policije. Međutim, do danas nije bilo moguće riješiti civilnu sigurnost.
Rezultat je bio rat koji je gurnuo iračko stanovništvo u ranjivost i dalje siromaštvo. Hemijsko oružje nikada nije pronađeno, a ekonomska cijena nacija koje su intervenisale bila je veća od očekivanog zbog snažnog lokalnog otpora i akcija pobunjeničkih grupa.
