2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Jedan od najnapetijih trenutaka u burnim odnosima između Izraela i arapskih zemalja bio je 1981. godine, kada je izraelski avion u preventivnom napadu uništio irački nuklearni reaktor u Osiraku.
Pozadina
Od kada je došao na vlast, Sadam Husein je želeo da Irak uđe u nuklearni klub, posebno imajući u vidu sumnje da je Izrael već uspeo da napravi sopstvene atomske bombe.
Iračani su već pokušali da kupe nuklearni reaktor od Francuza 1974. U principu, Sadamov Irak je četiri godine ranije potpisao Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i uvijek je naznačivao da je njegova namjera da koristi nuklearnu energiju u miroljubive svrhe.
Međutim, Izraelci nikada nisu bili zadovoljni ovim objašnjenjem. Njegova nelagoda je još više porasla kada je 1977. godine stvoren Centar za nuklearna istraživanja nekoliko kilometara od Bagdada. Reaktor kojim je bio opremljen, snage 40 megavata, takođe je bio francuskog porekla i zvao se Osirak.
Francuzi su takođe obezbedili obogaćeni uranijum za reaktor, kao i neophodnu tehničku pomoć za njegovo pokretanje.
Uprkos činjenici da je Irak uvijek ovlastio inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju i stalni nadzor inženjeraFrancuski, Izrael nikada nisu vjerovali reaktoru koji je bio vrlo blizu njegovih granica i u posjedu države koja nikada nije sklopila mir s njima.
Štaviše, prema Izraelu, taj tip reaktora uopće nije bio koristan za namjene koje su Iračani proglasili. Prema njihovim riječima, kupovina istog mogla bi značiti samo da je Irak namjeravao da transformiše uranijum u plutonijum-239, kako bi napravio bombe, Suočeni sa stavom Izraela, istina je da su francuski naučnici negirali da se to radi. U stvari, potvrdili su da je korištenje materijala prodatog Iraku ograničeno na miroljubive svrhe i da svako odstupanje znači da će prestati da ga isporučuju.
S druge strane, međunarodni kontekst je bio veoma drugačiji od današnjeg. U to vrijeme Irak je bio u ratu sa svojim iranskim susjedom. Tom prilikom Sjedinjene Države su podržale Sadama u pokušaju da spriječi osvajanje iranske islamske revolucije. Iz tog razloga, uoči napada Bagdada na Irance, sva logistička podrška otišla je na irački Baathistički režim.
Problem je bio u tome što Izrael, uprkos tome, uopšte nije verovao Sadamu Huseinu i, iako je bio zabrinut zbog situacije u Teheranu, bio je još više zabrinut zbog ekspanzionističkih želja Bagdada.
The Attack
Zbog ovoga, i uprkos činjenici da je moguće iračko nuklearno oružje bilo daleko od izgradnje, ni Iranci ni Izraelci nisu bili voljni da mu daju mnogo vremena.
Obojica su se složili oko potrebe da se unište postrojenja prije reaktorabio u funkciji, da ne bi došlo do nuklearne kontaminacije.
Na ovaj način, prvi koji je pokušao da završi postrojenje bio je Iran. 30. septembra 1980., ubrzo nakon početka rata, dva lovca-bombardera pokušala su da unište reaktor, ali bez uspjeha.
Izrael je u međuvremenu vodio ozbiljnu debatu o tome da li da pokrene sopstveni napad. Premijer Begin je bio za to da se to uradi što je pre moguće, ali je imao protivnike u kabinetu.
Međutim, u junu 1981., hebrejska obavještajna služba je objavila da će reaktor biti u funkciji za samo nekoliko sedmica i ponovo je rekla da će se koristiti za stvaranje nuklearnih bombi. Ova poslednja kap prelomila je kičmu i ubedila Begina.
Konačno, 7. jun je bio dan kada je Izrael započeo napad. Preko Jordana i Saudijske Arabije preletjelo je 14 aviona kako bi stigli do teritorije Iraka. Napad je brzo uništio reaktor, istovremeno uzrokujući smrt tehničara galskog porijekla.
Reakcije
Izraelski preventivni udar izazvao je kritike mnogih zemalja, uključujući i njegovog tradicionalnog saveznika SAD. Vijeće sigurnosti UN-a izdalo je rezoluciju u kojoj osuđuje napad, donoseći "snažnu osudu vojnog napada Izraela koji je jasno kršenje Povelje Ujedinjenih naroda i normi međunarodnog ponašanja". (S/RES/487).
Unutar Izraela su takođe kritikovane stranedalje lijevo, koji je istakao da su opšti izbori koji će se uskoro održati pravi uzroci vojne operacije, iako su priznali da je reaktor opasan po zemlju.
Jedan od tradicionalnih lidera izraelske ljevice, Simon Peres, nedavno izabran za predsjednika zemlje, također je do danas kritičan prema napadu. Peres ističe da je, uprkos efikasnosti misije, doprinijela da Irak postane oprezniji sa svojim planovima, što je otežalo pronalaženje oružja koje će kasnije razviti.
Istina je da je uništavanje objekata bio veoma ozbiljan korak unazad za Sadamove planove. Francuska nije htela da ponovo izgradi reaktor, i na kraju je IAEA zatvorila celu elektranu, koja je preuzela njen nadzor.
