
2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Na kraju Prvog svetskog rata, Japan je, kao i Sjedinjene Države, bio veoma favorizovan. Njena industrija je bila konsolidovana krajem 19. veka, ali nakon Prvog velikog rata (između 1914. i 1918.) fabrike su se učetvorostručile, a njihov izvoz utrostručio. Potres pretrpljen u Tokiju 1923. zaustavio je ovaj ekspanzivni proces jer je trebalo uložiti mnogo novca u radove na rekonstrukciji, što se pogoršalo 1927. bankarskom krizom i 1929. godine, njen glavni izvozni proizvod, svila, drastično je pala cijenu.

Japanska demokratija koja je dala svoje ime "Velika Britanija Dalekog istoka" ustupila je mjesto militariziranoj politici, ne dostižući krajnosti fašizma ili nacizma ili stvarajući jedinstvenu stranku. Odbačena je parlamentarna demokratija i stvoreno je uvjerenje o ekstremnom nacionalizmu. Tako je Japan 1936. godine potpisao savez sa nacističkom Njemačkom, a zatim ušao u Drugi svjetski rat, kao posljednja sila koja je pokleknula u sukobu, kada je američki predsjednik Harry Truman upotrebio atomsku bombu protiv Japanaca. Predaja se dugo čekala, pošto je Hirošima uništena, Japan je odbio kapitulirati, što je prihvatio tek nakon izbijanja i uništenja Nagasakija. To se dogodilo 15. avgusta 1945. godine i bezuslovno ga je izrazio car Hirohito.
Nakon ove katastrofe, Japan je bioVojno okupiran od strane Sjedinjenih Država, prema Potsdamskoj deklaraciji, što je vlast koju je vršio general Douglas McArthur, koji je kao prvu mjeru stvorio mrežu za distribuciju osnovne hrane. Javne slobode su vraćene i odgovornima za ratne zločine suđeno je, održavajući odnos saradnje sa carem Hirohitom. Zemlja je uništena, stanovništvo desetkovano, poljoprivreda oskudna, transportna industrija i devastirani putevi. Američka okupacija trajala je do aprila 1952. godine, nakon što su 1951. godine potpisali Ugovor o razdruživanju u San Franciscu.
Novi ustav za nestalo carstvo Japana je sankcionisan 1946. godine i zemlja je usvojila parlamentarnu monarhiju kao oblik vladavine, ostavljajući cara kao simboličnu figuru, zabranjujući oružanu silu. Izdan je dokument koji predviđa korake za ekonomsku rekonstrukciju u skladu sa kapitalizmom ublaženim socijalističkim prizvukom, što je uključivalo i agrarnu reformu. Od 1955. njegov ekonomski rast je bio uzoran.