2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Hezbolah (Božja stranka) je vojna i politička grupa sa snažnom bazom u Libanu, posebno na jugu zemlje. Muslimani šiitskog vjerovanja, Sjedinjene Države ovu grupu smatraju terorističkom grupom.
Hezbolah je rođen u Libanu uz podršku šiitskih sveštenika kasnih 1970-ih. U složenom libanonskom društvu, gdje postoji veliki broj vjerskih i društvenih uvjerenja, šiiti su već imali svoju političku stranku, Amal, koja ih je predstavljala u čudnom političkom sistemu zemlje, sa sistemom kvota za predstavnike. Međutim, dvije činjenice promijenile su većinu u ovoj grani islama.
Prva od njih bila je izraelska invazija na Liban 1978. Ovo je radikaliziralo pozicije libanonskih muslimana, koji su već bili pod velikim utjecajem palestinskog pitanja i sa brojnim izbjeglicama ove nacionalnosti. S druge strane, revolucija koja je trijumfirala u Iranu 1979. godine dala je šiitskim grupama vrlo važnu vanjsku podršku i njihovi pristupi ličili su na one koji su uspjeli da preuzmu vlast u staroj Perziji. Postoje čak i istoričari koji potvrđuju da je grupa iz prvobitnog Hezbolaha učestvovala u Homeni revoluciji, tačnije delujući protiv najsekularnijih i ljevičarskih sektora koji su u početku podržavali ustanak kao načinriješi se Sha.
Međutim, tek 1982. godine Hezbolah je stvorio svoj vojni ogranak. Te godine Izraelci su ponovo napali Liban, ovaj put na razoran način i uz podršku Gemayel Maronitske falange, još jedne od frakcija koje koegzistiraju (manje-više) u zemlji kedra. U tom scenariju se dogodio masakr u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila i sve je to dodatno rasplamsalo već uzavrele duhove muslimanskog stanovništva.
Tako je formirano leglo za Hezbolah da započne svoje oružane akcije. Isprva djeluje kao otpor protiv osvajača, sa ciljem da ih protjera iz zemlje.
Politički, Hezbolah nikada nije priznao Državu Izrael i uvijek je izjavljivao svoju svrhu uništenja i, naravno, povratka Jerusalema, što je još jedna od opsesija grupe. Interno, njihove tvrdnje nisu bile ograničene na protjerivanje Izraelaca. Kao pristalice novostvorene Islamske Republike Iran, namjeravali su da je reprodukuju na svojoj teritoriji.
Društveno, kao što se dogodilo s drugim pokretima ovog tipa, Hezbolah je postepeno postao država u područjima gdje je država propala. Odnosno, oni su jedini stvarali bolnice za najsiromašnije, škole u kojima su mogla studirati najugroženija djeca, nudili novčanu pomoć… Sve ih je to činilo sve popularnijim među populacijom koja je slijedila njihovo isto vjerovanje i dobivala podršku.
Tokom prvih godina od njegovog nastanka, milicioneri izgrupa naišla na drugog neprijatelja. Francuske i američke trupe ušle su u Bejrut nakon što su palestinski lideri protjerani iz zemlje iu pokušaju da zaustave vječni rat među frakcijama. Nije iznenađujuće, baš kao što su se borili protiv Izraelaca, Hezbolah se također usprotivio ovom prisustvu, izvodeći nekoliko samoubilačkih bombaških napada. Jedan od njih, izazvao je smrt 300 američkih vojnika i dobio je žestok odgovor: američki brodovi su nedeljama bombardovali prestonicu, ali je konačno nedostatak rezultata naterao da povuče svoje trupe i Francuze.
Tvrdoglavi otpor šiita protiv izraelske vojske i libanonskih frakcija koje su je podržavale, postigao je svoju svrhu 1985. Umoran od beskrajnog rata, u kojem je pretrpio velike gubitke, Izrael povlači svoje trupe, iako su održavati sigurnosnu traku na jugu zemlje.
Uprkos tom pojasu, iz kojeg je Izrael napustio prije nekoliko godina, Hezbolah se hvali da je jedini porazio svemoćnu izraelsku vojsku, što joj daje prestiž koji je čini još popularnijom.
Već 1989. Hezbolah počinje da ulazi u politički život svoje rastrgane zemlje. Sve strane (predstavljajući različite frakcije) potpisale su sporazum o okončanju građanskog rata koji je Liban patio, ponekad na skriveni način, a drugi put na potpuno otvoren način.
Ovo je učinilo da se Božja stranka kandiduje na izborima. Rezultat je bio da njihov broj predstavnika imaraste eksponencijalno, sve dok nije dobio najviše glasova.
Ideološki, pozicije Hezbolaha su doživjele neke promjene. Da, u početku je njegov konačni projekat bio stvaranje velike islamske države, koja će pokriti dobar broj okolnih zemalja, danas, malo po malo, prihvata samo postojanje Libana kao nacije.
Godine 1992, nakon izraelskog ubistva njegovog vođu, Musavija, zamijenio ga je šeik Nasralah. Pokušao je pronaći saveznike među drugim frakcijama libanskog života. U stvari, bilo je trenutaka kada se udružio sa svojim starim neprijateljima u Falangi, kao i Druzima, kršćanima i sunitima.
Isto tako, on je više puta izjavljivao da će poštovati uvjerenja svih stanovnika zemlje, ne pokušavajući prisiliti njenu islamizaciju, iako dobar broj ljudi ne vjeruje baš u tu dobru volju.
Tamo gde se nije promenio je njegov stav o Izraelu. U stvari, iako pokušava da se ne suprotstavi Sjedinjenim Državama i neograničeno osuđuje 11. septembar, nastavlja da napada jevrejsku državu i podržava grupe poput Hamasa koje se bore unutar Palestinske nacionalne vlasti.
Posljednji primjer njihove borbe protiv Izraela bio je prije nekoliko mjeseci, kada su na kidnapovanje nekoliko jevrejskih vojnika Izraelci odgovorili novim napadom na Liban, bombardovanjem glavnog grada i borbama u kontrolisanom području od strane Hezbolah.
Međutim, uprkos tome što je oslabljena ovim napadima, istina je da je njen otpor i njen nastavaklansiranja projektila na jevrejsku teritoriju, kao i konačno povlačenje Izraelaca, značilo je da se Hezbolah još jednom može predstaviti kao pobjednik sukoba. Što mu vraća veću podršku među stanovništvom.
