
2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
Francusko-španski savez protiv Engleske doživio je veliki poraz kod Trafalgara i to je motivisalo Engleze, posjednike velike pomorske moći, da pređu na španske posjede u Rio de la Plati, da ih zauzmu, da će služe kao tržište za plasman engleskih proizvoda, koji su se umnožili industrijskom revolucijom, i da nisu našli dovoljno kupaca u Evropi u ratu. Pretpostavljalo se da neće naići na otpor budući da su kroz nekoliko misija dobijali zahtjeve za pomoć da se oslobode španskog jarma, među kojima se isticao onaj Venecuelanca Francisca Mirande.

Nakon što su napali holandsku koloniju El Cabo sa pozitivnim rezultatima, oni su preduzeli misiju, koja nije baš definisana u svojim ciljevima i bez posebne dozvole vlade, prema Rio de la Plati, pod pomorskom komandom Commodore Home Pophama i brigadir Beresford, zadužen za kopnene vojne snage.
Iskrcavanje je obavljeno 25. juna 1806. u Buenos Airesu (posebno na obali Quilmesa), glavnom gradu vicekraljevstva, jer nije imao zaštitu utvrđenog Montevidea.
Seljani su bili nepripremljeni i zamijenili su ratne brodove za krijumčarske brodove. Vicekralj Sobremonte pobjegao je u Kordobu, koju je proglasio privremenim glavnim gradom vicekraljevstva, ponevši sa sobom kraljevsko blago. Taj stav je narod doživljavao kaokukavički, iako je reagovao na odluku Junta de Guerra usvojenu prethodne godine, kojom je naloženo napuštanje Buenos Airesa u slučaju ozbiljnog napada radi dobijanja pojačanja na sjeveru. Pitanje je bilo neblagovremeno, nepromišljeno i netaktičko napuštanje, koje je Buenos Aires ostavilo potpuno na milost i nemilost osvajaču, koji ga je zauzeo 27. juna 1806. Ogromno bogatstvo, zarobljeno u Buenos Airesu, prošetalo je Londonom, kao simbol dominacije nad američkom teritorijom.
Daleko od prihvatanja nove vlasti, invazija je dovela do zbližavanja Kreola i Španaca, koji su svoje ambicije vidjeli u opasnosti. Prvi za postizanje potpune nezavisnosti a ne novu dominaciju, a drugi za gubitak političke i ekonomske moći.
Guverner Montevidea, Ruiz Huidobro, primio je u posjetu kapetana Santiaga de Liniersa, francuskog oficira u službi kralja Španije, s ciljem da dobije vojnu podršku za rekonkvistu, dok Pueyrredón i Martin de Álzaga je organizovao otpor u Buenos Airesu, sa ljudima sa sela i grada.
Od Banda Oriental, Liniers je napredovao prema Las Conchasu gdje se pridružio snagama Pueyrredóna, odakle su napredovali na Buenos Aires, da bi ga ponovo osvojili 12. avgusta.
Dana 14. avgusta, sazvano je otvoreno vijeće koje je odlučilo da intervjuiše vicekralja, od kojeg je zatraženo da delegira komandu Liniersu. Posvetio se pripremi nekoliko vojnih odreda za potrebe odbrane pred mogućnošću novogengleski napad, koji je bio neposredan. Nova vigovska vlada (prethodnica Liberalne partije) poslala je 7.000 ljudi koji su napali Montevideo početkom februara 1807. Potkralj Sobremonte je ponovo pobjegao. To je dovelo do sastanka otvorenog vijeća i 10. tog mjeseca sazvan je Ratni savjet koji je razriješio potkralja, prepustivši političku vlast Višem sudu, a vojnu vlast Liniersu.
U cilju sticanja saveznika, Saturnino Rodríguez Peña je pregovarao sa generalom Beresfordom, koji je bio u zatvoru, da mu pomogne da pobjegne, u zamjenu za pregovore sa Londonom i Britancima u Montevideu, da postigne emancipaciju Amerike.
28. juna, 8.500 ljudi, predvođenih Whitelockeom, krenulo je prema Buenos Airesu. Dana 2. jula Englezi su ostvarili važnu pobjedu u Miserereu, ali su se ljudi Buenos Airesa organizovali i suočili sa strancima sa svojim trupama i na domaći način, gdje je svaki doseljenik koristio domaće elemente koji su im bili na raspolaganju da potisnu neprijatelja, koji se predao. 6. jula 1807.
Glavna posljedica ovih invazija bila je da su pripremili teren za emancipaciju. Kreoli su postali svjesni svoje snage da se zajedno bore protiv osvajača i mogućnosti da svrgnu vicekralja i imaju vlastitu političku moć.