2023 Autor: Jake Johnson | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-05-24 23:12
VAŠ ŽIVOT I IDEJE
23. septembra 1778. godine, u pokrajini Buenos Aires, Argentinska Republika, rođen je Mariano Moreno, sin Manuela Morena, javnog službenika, i Ane Marije Valle. Pohađao je Kraljevu školu, a zatim kao slušalac u Colegio de San Carlos. Godine 1782. rođen je njegov brat Manuel.
1799. godine odlazi u Chuquisaca da završi svoje univerzitetske studije. Godine 1801. doktorirao je teološke studije i započeo studije prava. Redovni posetilac Biblioteke kanonika Terraza, bio je veliki poštovalac Rusoa i Huana de Solorzana, posebno njegovog dela „Política Indiana“, gde su potvrđena prava Kreola. Pročitao je i Victoriána de Villalbu, koji je osudio pokoravanje Aboridžina u svom "Raspravu o Potosí Miti". Moreno je 1802. otputovao u Potosí i sam se uvjerio u stvarnost domorodačke eksploatacije o kojoj je Villalba pričao. Na ovu temu Mariano Moreno napisao je "Pravnu disertaciju o ličnoj službi Indijanaca", koja je bila njegova doktorska teza. Ova teorijska odbrana aboridžinskog stanovništva, koje je smatrao žrtvama okrutnosti i ambicije osvajača, osuđujući eksploataciju domaćeg stanovništva, posebno u rudarstvu, postala je pravna borba, okrivljujući lokalne vlasti za prikrivanje zloupotreba šefovi protiv Indijanaca. Ova konfrontacija sa moći primorala je Morena da napusti Chuquisacapreseliti se u Buenos Aires.
Godine 1804. upoznao je Mariju Guadalupe Cuenca, rodom iz Charcasa, s kojom je sklopio vezu i koja ga je učinila ocem Mariana Morena (h). Sa njima se vratio u svoju rodnu provinciju. Tamo se posvetio obavljanju svoje pravne djelatnosti, imenovan za izvjestitelja za saslušanje i savjetnika Cabildoa.
S mukom je doživio engleski trijumf u invazijama, ali nije učestvovao u rekonkvisti. Suočio se sa španjolskim monopolističkim trgovcima, koji su se bogatili zahvaljujući uvođenju proizvoda po visokim cijenama, koje je Španija prodavala Americi, otkupljujući ih od Francuske i Engleske. Te bi cijene mogle biti značajno smanjene kupovinom direktno u tim državama i izbjegavanjem španjolskog posrednika.
Povodom diktiranja Pravilnika o slobodnoj trgovini od strane vicekralja Cisnerosa, 1809. godine, Moreno je pisao, upućeno vicekralju, "Predstavništvo zemljoposednika", u ime farmera i zemljoposednika, gde je na osnovu ideja de Quesnay, Jovellanos, Adam Smith i uz saradnju Manuela Belgrana, privremeno su zatražili slobodu trgovine dok se ne uspostavi novi, pravedniji sistem za njegove birače. Kao ekonomska osnova pogodnosti za vicekraljevstvo, tvrdilo se da bi sredstva od carina u prometu sa Engleskom koristila oslabljenoj javnoj blagajni.
UČEŠĆE U MAJSKOJ REVOLUCIJI
Kada je nakon događaja u maju 1810Prvi odbor nacionalne vlade, Mariano Moreno imenovan je za sekretara navedenog tijela. Ubrzo nakon što su Kreoli preuzeli komandu, Moreno je, inspirisan Rusoovim društvenim ugovorom, objavio da politički pakt koji je povezivao kolonije sa metropolom više ne postoji. Kao posljedica raspuštanja Centralnog odbora Sevilje, opstao je samo onaj među naseljenicima. Tvrdio je da, budući da je španska vlast bila bezglava, svaki narod ponovo preuzima vlast koja je data kralju, kao i da se svaki pojedinac odvaja od odnosa između kralja i vazala, vraćajući se u stanje prije društvenog pakta..
Od tada će ga njegovi liberalni principi voditi da promovira otvaranje novih komercijalnih luka i smanji poreze na izvoz robe.
Među svojim kulturnim mjerama promovirao je nastavu, stvarajući vojnu školu, javnu biblioteku i novine “La Gazeta”. Ove novine, predodređene za stvaranje revolucionarne svijesti u narodnom mišljenju, prvo je vodio svećenik Alberti, a kasnije i sam Moreno. Osnovao je i popisnu kancelariju. Njegove ideje su bile radikalno revolucionarne, poput francuskih jakobinaca. Vicekralj Cisneros i članovi Kraljevskog suda su deportovani pod njegovim mandatom.
Naredio je streljanje Linijera, koji je izazvao kontrarevoluciju u Kordobi. Pogubljenja ga nisu uplašila ako je to služilo u svrhu opšteg dobra. Po nalogu odbora, izradio je Operativni plan, koji je odredio tok revolucije. U tom planuSavjetovao je da se i dalje glumi vjernost Ferdinandu VII, pokušavajući postići podršku Portugala i Engleske, ili barem njihovu neutralnost, dobiti novac za nacionalni ekonomski oporavak, od eksproprijacije španske imovine i ostvariti pobunu Banda Oriental i iz južnog Brazila.
Castelli i Belgrano, zaduženi za vojne ekspedicije, dobili su upute od Morena, gdje im je naređeno da postupe s ekstremnom rigoroznošću protiv svih protivnika hunte, što je dovelo do smrti ili deportacije
ZAVRŠETAK SA SAAVEDROM
Predsjednik Prvog upravnog odbora, Cornelio Saavedra, nije dijelio Morenove ortodoksne ideje. Bio je konzervativniji i kritizirao je sekretarin nasilan stav. Unutar odbora, Paso, Larrea, Azcuénaga i Matheu su se držali Morenovih ideja.
5. decembra 1810. održana je zabava u puku patricija da se proslavi trijumf bitke kod Suipače. Na vrhuncu sastanka i kada su učesnici već bili malo pijani, jedan od njih, kapetan Husara, Atanasio Duarte, pozvao je nazdraviti Corneliju Saavedri, kojeg je nazvao "Prvi kralj i car Amerike" i ponudio mu šećernu krunu koja je ukrašavala tortu, koju je kasnije dala Saavedrinoj ženi. Moreno je ovu činjenicu shvatio kao suprotnu demokratskim idejama, naredio je progon Duartea i izradio nacrt dekreta za suzbijanje časti. Njime je proglašena ravnopravnost svih članova Odbora i sastanak najmanječetiri potpisa, tako da su odluke agencije bile pravosnažne. Saavedra je potpisao dekret bez protesta.
Moreno se protivio uključivanju poslanika iz unutrašnjosti u Upravni odbor, jer su imali konzervativne ideje, ali je Saavedra iskoristio manevar i poslanici su bili dio nove vlade koja se zvala Veliki odbor.
FATALNO PUTOVANJE
24. januara 1811. Mariano Moreno je poslan u London da kupi oružje. To putovanje je bilo njegovo posljednje otkako se osjećao bolesno, a nakon što je uzeo lijekove, naizgled emetik, ali u velikoj dozi, umro je 4. marta 1811. na brodu "Fame", britanske škune. Imao je samo 32 godine. Sve je bilo toliko misteriozno da su mnoge sumnje pratile smrt. Štaviše, kada se saznalo da je dogovorena misija za snabdevanje oružjem gospodina Curtisa, u slučaju da se nešto dogodi Morenu. Bez sumnje, bila je to previše tačna prognoza.
Grob Mariana Morena bilo je more, a njegovo tijelo je bilo umotano u englesku zastavu.
U Londonu, njegov brat Manuel, koji ga je pratio na njegovom sudbonosnom poslednjem putovanju, objavio je “Život i sećanja dr. Mariana Morena”.
